Zima na Ravašnici
Planina Ravašnica, tako blizu, a ipak daleko, rekli bi mnogi. Zbog činjenice da je u Domovinskom ratu na njoj bila prva crta obrane, još uvijek, samo rijetki se usude uspeti na Ravašnicu i njen najviši vrh Straža. Iako postoji realna opasnost od mina, uz poštivanje uputa i praćenja znakova upozorenja, uspon je siguran. Za članove HPD "Rama“, Ravašnica je je već odavno sigurna zona i na joj su bili u svim godišnji dobima, osim zimi.
Želeći i to "odraditi“, jučer je, unatoč niskoj temperaturi, vjetru i snijegu koji je padao, organiziran uspon na kotu Straža. Kada nema snijega, uspon u prosjeku traje 40-ak minuta i nije osobito težak. No, kada je visoki snijeg, "priča“ je potpuno drukčija. Zbog nemogućnosti praćenja puta i loše vidljivosti, jedini pravi i sigurni vodič bila je navigacija GPS uređajem.
Zbog snijega čija visina prelazi 70 cm, dolazak na Stražu ovaj put oduljio se na dva i pol sata. Ipak, samim dolaskom na kotu, vrijeme se smilovalo na desetak minuta. Snijeg je bio prestao padati i magla se razišla, pa se, unatoč jakom vjetru i temperaturi od -18 na kratko moglo uživati i fotografirati. Snijeg i ledeni vjetar napravili su čudesne oblike koje ni najmaštovitiji umjetnici ne bi mogli napraviti.
Kao nijemi svjedok stradanja ramske mladosti na vrhu Straže stoji ledom okovano spomen obilježje Davidu i Marku Brajko, čije postavljanje su i inicirali članovi HPD „Rama“.
Jak vjetar i ekstremna hladnoća nisu dali dulje zadržavanje na vrhu pa je nakon petnaestak minuta uslijedio povratak nazad. Iako nije bilo prošlo puno vremena, ugaženi trag pri usponu, vjetar je zameo u potpunosti, pa se i na povratku povjerenje dalo navigaciji.
Unatoč lošem vremenu i snijegu, svim sudionicima ovaj uspon ostat će u lijepom sjećanju, ali bit će i poticaj na novi "sniježni“ uspon. Slijede Idovac i Raduša, Vran...
Fotografije s jučerašnjeg uspona pogledajte Ovdje