Jedan dan na Kedžari
Blagdansko jutro nije obećavalo nimalo povoljno vrijeme, čak naprotiv! Uporna kiša koja već danima pada nagovještavala je da od planiranog uspona na Kedžaru neće biti ništa. Ipak, vrijeme se malo „popravilo“ i ekipa se okupila i krenula prema prvotno planiraom cilju – špilji Propala.
Dolaskom u Lise, i nakon pripreme opreme, pješačenje je moglo započeti. Lagani vjetar i tek poneka zraka sunca bili su idealna kombinacija za ugodno pješačenje. Dobra ekipa i volja za konačnim „ozbiljnijim“ izlaskom u planinu učinili su da je vrijeme jednostavno proletjelo tako da je brzina dolaska do Propale bila neka vrsta iznenađenja za sve.
Kao što je nekako uobičajeno, nakon dolaska uslijedila je promjena odjeće, razgledavanje Propale i fotografiranje iz svih dostupnih pozicija. Budući da je bilo dovoljno vremena, odlučeno je da se ide na Kedžaru i grob Dive Grabovčeve, a usput provjeri što je ostalo od markacija, budući da je dio terena kojim vodi „Staza Dive Grabovčeve“ opustošen požarom. Izlaskom iz šume odmah se mogu vidjeti posljedice koje je vatra ostavila za sobom. Ukratko: potpuna katastrofa. Nisko raslinje koje je većim dijelom prekrivalo ovaj teren više ne postoji, a i veće drveće (smrče i borovi) su izgorjeli. Dojam potpune katastrofe donekle ublažava mlada trava koja je nakon brojnih kiša jednostavno buknula.
Prelaskom opožarenog dijela i izlaskom na put Blidinje – Rama dolazi se na zadnji i najlakši dio staze. Kao što je i uobičajeno, nikada ne možete doći na grob Dive Grabovčeve, a da ne zateknete barem nekoga, tako je bilo i ovaj put. Nakon fotografiranja i odmora, povratak je uslijedio malo izmijenjenom rutom, i vraćanje na stazu prije ulaska u šumu. Povratak je protekao u ugodonoj atmosferi koju kao da je podržalo i sunce koje je izbijalo između tamnih oblaka.
Fotografije pogledajte Ovdje