Markirana staza na Smojnik
Nastavljajući s planiranim aktivnostima, članovi HPD “Rama” jučer su organizirali akciju čišćenja I markiranja planinarske staze koja vodi od kamenoloma iznad Kovačeva Polja do najvišeg vrha planine Smojnik. Kao vrsna poznavateljica ovoga prostora I planine Smojnik, akciju uređenja staze lani je predvodila Ruža Beljo naša počasna članica.
Nažalost, život ćesto piše svoje priče koje su daleko od naših želja.., nakon teške bolesti, Ruža je preminulia prije mjesec dana. Budući da je veći dio mladosti provela na Smojniku, kao znak poštovanja i sjećanja na Ružu staza do vrha Smojnika nosit će njeno ime.
Kako je jutro odmicalo temperatura je postajala prava ljetna, akcija uređenja i markiranaj protekla je u ugodnoj I opuštenoj atmosferi. Dolaskom do stare lokve na lokalitetu Kolibišće uslijedio je zasluženi odmor I uoriličen planinarski ručak. Nakon odmora uslijedila je šetnja po platou Smojnika I posjet ostacima nekadašnjeg naselja, a poslije toga povratak nazad.
Završetkom ove staze svi oni koji žele sada mogu bez ikakvih problema doći na Smojnik što je I bio krajnji cilj akcije. U skorijem vremenu u planu je markacija staze koja s Maglica vodi na vrh Smojnika čime će biti završena markacija ove planine.
Nekoliko detalja o stazi “Ruža Beljo”:
Staza započinje u blizini kamenoloma iznad Kovačeva Polja na 617 a, završava na 1263 mnv. Duga je 4 kilometra. Prosječno vrijeme potrebno za uspon je 2 sata.
Želeći oteti zaboravu i zubu vremena ono malo što je ostalo iza nekadašnjih stanovnika, članovi Društva do sada su imali nekoliko akcija, među kojima ćemo izdvojiti onu na čišćenju lokve i lokaliteta Kolibišćekoja je, prema svjedočenju nekadašnjih stanovnika, starija od 100 godina i nekada je bila izvor života, posebno za stoku. Markiranjem staze do vrha Smojnika HPD “Rama” dalo je još jedan mali doprinos popularizaciji ramskih planina i planinarenja, ali i olakšalo kretanje i snalaženje u prostoru svima onima koji požele doći na ovu planinu.
Mali potsjetnik na ono što je napisano 2010. u povodu akcije čišćenja lokacije Kolibišće, pročitajte u nastavku.
Novo vrijeme sa sobom je donijelo nove generacije, ali i novi način vrednovanja svega što trenutačno postoji ili što je nekad bilo. Svjedoci smo da se način života u odnosu na prije nekih 30-40 godina preokrenuo za 180 stupnjeva. Ono što je nekad bila osnova za život, danas je većini neprihvatljivo, posebice mlađim generacijama, koje u mnogim slučajevima odbacuju sve ono što je vezano za starinu, naše pretke i njihov način života. Bilo bi neprihvatljivo govoriti da se treba živjeti kako su nekad živjeli naši stari i da se treba opirati napretku. Ali da se ima što naučiti od starijih kao i o načinu na koji su živjeli i zarađivali za svakodnevni život, svakako da ima.
Posljednjih godina vidljivo je da se sela napuštaju, a posebno ona planinska i odlazi se na sve strane svijeta. Sve ono što je nekad bila osnova za život, jednostavno je odbačeno i prepušteno vremenu i zaboravu, kao da nikad nije niti postojalo. Pošto je u mnogim sredinama postao trend povratka starinama, pa tako i na selo, barem u turističkom smislu, i kod nas se govori o tome, ali, nažalost, još uvijek ne postoji nikakva konkretna inicijativa, a o strategiji ili planovima da ne govorimo.
Rijetki su oni koji žele učiniti neku konkretnu stvar, bez obzira koliko ona bila značajna. Ipak, usprkos trenutačnom stanju, postoje pojedinci i skupine koje žele, mogu i hoće uraditi nešto. Ogledni primjer takvih ljudi je mala, ali izuzetno vrijedna skupina koja ne želi sve prepustiti vremenu i zaboravu. Skupina mladih iz sela Mluša okupila se oko ideje da na Maglicama i okolnim planinama otrgne od zaborava ono što se otrgnuti može.
Pod sponzorstvom portala i udruge „Rama-Prozor.info“ Prva konkretna akcija bila je na planini Smojnik gdje se, bez obzira na surove uvjete života živjelo tokom cijele godine.U akciji je očišćen lokalitet Kolibišće i stara lokva za vodu.
Uzgoj stoke nezamisliv je bez vode, ako nije bilo izvora, pronalazila su se alternativna rješenja, jedno od njih bilo je i pravljenje lokvi kao rezervoara za vodu na kojima bi se napajala stoka. Pravljenje je bilo pravo umijeće, ako nije dobro odrađena, lokva bi, čim prestanu kiše ostala prazna. Najbolji primjer takvog umijeća je lokva koja je napravljena prije više od 120 godina i koja još uvijek, bez obzira na sušu drži vodu. Ipak, godine i priroda su i na njoj učinili svoje. Zbog neodržavanja više od 25 godina, priroda je odradila svoj dio i polako ali sigurno je uništavala. Trava, lišće i granje dobrim dijelom pretvorili su je u malu baru, a za nekoliko godina bila bi potpuno uništena. Pripremivši sav potreban alat i osiguravši prijevoz do mjesta akcije, skupina je u ranim jutarnjim satima krenula iz Mluše.
Nakon četrdesetak minuta vožnje dolazi se na mjesto planirane akcije koja je, nakon zaduženja i krenula. Jedan dio ekipe čistio je lokvu, a drugi sjekao trnje i čistio malu zaravan pored nje. Već nakon sat vremena radovi su odlično napredovali. Nakon ručka, akcija je nastavljena, a mjesto je polako dobivalo potpuno drugačiji izgled. Rad uz dozu zezancije i opuštenosti nastavio se do popodnevnih sati, kada se pridružilo još nekoliko članova skupine koji, zbog obveza nisu mogli odmah doći. Naravno, sa sobom su donijeli, rečeno rječnikom skupine "logistiku“.
Po završetku akcije, uz roštilj i hladno piće nastavljeno je druženje do samog mraka. Primjer koji bi mlađim generacijama, a posebno đacima mogao poslužiti kao uzor, jest i sudjelovanje u akciji i dvojice profesora. Nakon ove odrađene akcije, u planu je nova – daljnje uređivanje prostora oko lokve, postavljanje stolova i klupa, ali i izrada i markiranje staza za šetnju. Jedan dan sudjelovanja u ovoj akciji svima je donio zadovoljstvo, ali i poticaj za daljnji rad. Pridružite nam se!
Fotografije čišćenja lokve možete pogledati Ovdje