Loša vremenska prognoza za subotu nije nimalo obećavala ugodan proljetni dan, naprotiv. Unatoč tome, nije se odustalo od uspona na Veliki Vran. Kako je bilo i planirano, iz Prozora prema Blidinju, krenuli smo u šest sati  i nakon pedesetak minuta stigli na odredište, gdje smo pripremili opremu I lagano, po ranije snimljenoj GPS ruti, započeli uspon.

Iako postoji markirana staza koja započinje s Kedžare, iako je teži za uspon,mi uvijek biramo ovaj pravac zbog njegove atraktivnosti. Prvi dio uspona void kroz gustu borovu šumu, koja je ujedno i najteži dio uspona. Po izlasku iz šume, započinje dio s rijetkim raslinjem I otvara se pogled prema Velikom Vranu I drugim, nižim vrhovima u lancu Vran planine, kao i prema “susjednoj” Čvrsnici I Blidinjem jezeru u njenom podnožju. Iako je u niže predjele proljeće stiglo, uspinjući se prema vrhu, ostaci snijega, polagano su prelazili u duboki snijeg, koji se prema vrhu samo povećavao., da bi nerijetko prelazio višemetarsku visinu, posebno sa sjeverne strane. Na vrhu nas “dočekuje” kiša i jak I hladan vjetar, unatoč tomu, zadržavamo se tridesetak minuta.

Zbog dubokog snijega, po prvi puta kršimo nepisano “pravilo” i vraćamo se istom rutom kojom smo i došli na vrh. Nakon nešto manje od sat vremena, dolaskom na početnu točku, završio je uspon na Veliki Vran, uspon koji će svim sudionicima ostati dugo u sjećanju. Nakon Velikog Vrana, aktivnosti Društva, nastavit će se na planinama oko Ramskog jezera i daljnjeg uređenja planinarske kuće na Maglicama.

Fotografije s uspona na Veliki Vran možete vidjeti Ovdje