Zbog nepostojanja markacija i obzirom da se ovaj teren nalazio u zoni ratnih djelovanja, svi koji ne poznaju ovaj teren, zbog toga su izbjegavali dolazak i uspon na Idovac. Markiranjem ove staze, bitno je olakšano snalaženje na terenu i povećana osobna sigurnost posjetitelja.

Prema ranijem dogovoru, mjesto okupljanja bilo je na Zahumu kod spomenika Divi Grabovčevoj, odakle se nakon pripreme opreme i krenulo. Ovaj put, uz „stare“ članove Društva koji su i do sada bili nositelji svih aktivnosti na usponu je sudjelovalo i četvero novih članova (Ante, Ivona, Marina i Ružica). Prvi dio uspona protekao je u laganom ritmu uz brojne kraće stanke radi izrade markacija. Dolaskom na više predjele, sve  češće se nailazilo na ostatke snijega, koji su se na visini od 1500 m.,  „pretvorili“ u duboki snijeg, koji je s nadmorskom visinom postajao sve viši. Dolaskom na nekih 800 m,, od vrha, prestalo se s markiranjem, jer niti jedan kamen nije virio iz snijega. Približavanjem Idovcu, pojačao se i vjetar koji je na samom vrhu na trenutke postajao vrlo jak.

Dolaskom na vrh, susreli smo planinare iz Uskoplja i Bugojna i u kraćem vremenskom periodu razmijenili dojmove o usponu i dogovorili neke zajedničke aktivnosti u budućnosti. Budući da se u neposrednoj blizini vrha nalazi i Raduško ili Rumbočko jezero, bez obzira  na snijeg, koji na pojedinim mjestima prelazi i četiri metra visine, spustili smo se do ovoga prirodnog fenomena koji je još uvijek u potpunosti okovan snijegom i ledom. Nakon fotografiranja ovoga lokaliteta, kreće se nazad prema nižim prema i Zahumu.

Zbog jedinstvene prilike i odličnog pogleda, mijenjamo pravac spuštanja i penjemo se na dio Pliševice, s kojeg se pruža jedinstveni pogled na Ramsko jezero. S Pliševice smo se, ne birajući lakši teren, okomito spustili na Zahum, gdje se ekipa odmorila i uz roštilj nastavila druženje do kasnih večernjih sati. Nakon ovoga uspona, uskoro će slijediti onaj na Vran planinu.

Fotografije s uspona na Idovac, možete pogledati Ovdje