Dolaskom do planinarske kuće u Jozićima, i nakon pripreme opreme, pješačenje je moglo započeti. Lagani vjetar i tek poneka zraka sunca koja je izbijala između tamnih oblaka, bili su idealna kombinacija za ugodno pješačenje. Dobra ekipa i volja za izlaskom u planinu učinili su da je vrijeme jednostavno proletjelo tako da je brzina dolaska do Propale bila neka vrsta iznenađenja za sve.

Kao što je nekako uobičajeno, nakon dolaska uslijedila je promjena odjeće, razgledavanje Propale i fotografiranje iz svih dostupnih pozicija. Nakon odmora kod Propale, krenulo se dalje, prema grobu Dive Grabovčeve,

Izlaskom iz šume odmah se mogu vidjeti posljedice koje je vatra ostavila za sobom. Ukratko: potpuna katastrofa. Nisko raslinje koje je većim dijelom prekrivalo ovaj teren više ne postoji, a i veće drveće (smrče i borovi) su izgorjeli. Dojam potpune katastrofe donekle ublažava mlada trava koja u ovome periodu buja.

Prelaskom opožarenog dijela i izlaskom na put Blidinje – Rama dolazi se na zadnji i najlakši dio staze. Kao što je i uobičajeno, nikada ne možete doći na grob Dive Grabovčeve, a da ne zateknete barem nekoga, tako je bilo i ovaj put. Nakon fotografiranja i odmora, uslijedio je povratak malo izmijenjenom rutom, a cilj je bio prikupiti informacije o dijelu prostora koji se nalazi između Staze Dive Grabovčeve i staze Maglice – Pasija Stina. Taj dio, trenutačno nije markiran, ali njegovo markiranje planirano je za slijedeći period. Završetkom markiranja na ovome dijelu, svi koji žele doći na Kedžaru ili na Pasiju Stinu, a ne poznaju teren, to će uskoro moći učiniti bez straha da će zalutati, bilo da krenu s Maglica, Kedžare ili možda s „Ceste spasa“.

Povratak je protekao u ugodonoj atmosferi koju kao da je podržalo i sunce koje je izbijalo između tamnih oblaka.