Na spomen Vran planine i Kedžare, većina pomisli na Divu Grabovčevu i njezin grob na Kedžari na koji se od davnina hodočastilo. Do izgradnje makadamskog puta koji s Blidinja, preko Kedžare vodi prema Rami, na Kedžaru se moglo doći jedino pješice.

Početak je godine i mnogi rade analize što i kako se radilo u protekloj godini, rade se i planovi što tijekom godine raditi. Kad je u pitanju HPD „Rama“, slobodno možemo reći da je za njega protekla godina bila i više nego uspješna. Od Društva za kojega su samo rijetki znali, došlo se do Društva koje je ugostilo ljubitelje prirode i planina, ne samo iz drugih krajeva ili država, nego i kontinenata.

Ni stotinu ljudi ne može popraviti ono što jedan može uništiti. Možda bi ovo mogao biti jedan od izraza za opis onoga što se prije dvije godine dogodilo na potezu od Kedžare do Sovića. Požar za koji nije pronađen krivac, niti će ikada biti, samo je jedan od pokazatelja ljudskog odnosa prema prirodi.Na prostoru kojega su do rujna 2012. prekrivala visoka stabla smrče, ali i stogodišnje kleke, sada je pustoš.

Blagdansko jutro nije obećavalo nimalo povoljno vrijeme, čak naprotiv! Uporna kiša koja već danima pada nagovještavala je da od planiranog uspona na Kedžaru neće biti ništa. Ipak, vrijeme se malo „popravilo“ i ekipa se okupila i krenula prema prvotno planiraom cilju – špilji Propala.

Na spomen Vran planine i Kedžare, većina pomisli na Divu Grabovčevu i njezin grob na Kedžari na koji se od davnina hodočastilo. Do izgradnje makadamskog puta koji s Blidinja, preko Kedžare vodi prema Rami, na Kedžaru se moglo doći jedino pješice.

Slobodan vikend i sunčan dan, za ljubitelje prirode, posebno planina idealan spoj za „akciju“. Nakon Vran planine, dio članova HPD „Rama“, odlučio se na uspon stazom koju su prije nešto više od tri mjeseca u potpunosti markirali, a koja s Maglica, odnosno od planinarske kuće vodi do groba Dive Grabovčeve na Kedžari. Ovaj put, glavni cilj bio je uspon do spilje Propala radi upisa u GPS mapu, „skidanje“ koordinata spilje i nadmorske visine.