Mala i vesela ekipa krenula je u jutarnjim satima iz Rame prema Livnu. Nakon kave i opskrbe potrebnim, put je dalje vodio prema selu Kablići, odakle vodi makadamski put prema visoravni Kruzi gdje se nalazi  planinarski dom (1265 mnv) koji je početna točka uspona prema najvišem vrhu Cincara. Planinarska staza nas vodi prema Begovači, odnosno Švabinim štalama. Švabine štale je lokalni naziv za grupu napuštenih objekata izgrađenih za vrijeme Austro-Ugarske. S gradnjim se započelo 1890. godine za potrebe stočarstva, u kojima je počela proizvodnja danas čuvenog livanjskog sira.

Ovaj dio kamenite i  travnate staze je velikom dijelom ravan i  dobro ugažen  pa ne iziskuje poseban napor. Na putu prema štalama uslijedio je jednistven i prelijep prizor- krdo divljih livanjskih konja koji ponosno i  bez straha poziraju pred fotoaparatima. Nakon  relativno ravnog dijela staze uspon prema vrhu kreće dosta vertikalno gdje  treba svladati visinsku razlika oko 600 metara. Uspon je izveden u prilično oštrom tempu, uz nekoliko stanki za odmor.

Nakon  2 sata i 30 minuta  osvojen je najviši vrh Cincara. Nagrada za uloženi trud je svakako pogled na okolne planine: Kamešnicu, Dinaru, Malovan, Tušnicu i Radušu, te panorama na Buško jezero, Glamočko, Livanjsko, Duvanjsko i Kupreško polje. Zbog jake i hladne bure , zadržavanje na vrhu nije moglo biti nešto dulje, ali je ipak  je bilo neizostavno zajedničko fotografiranje za uspomenu. Povratak s vrha prema Švabinim štalama protekao je laganim tempom. Zatim je put nastavljen prema planinarskom domu gdje su na jednom dijelu puta članovi PD Cincar obnavljali markacije. Zajedno s njima silazak je nastavljen do doma, gdje su uz okrijepu i osvježenje razmijenjena planinarska isustva .

Cincar je prirodni fenomen koji bez obzira na uloženi trud, vrijedi doći pogledati. To je trajna uspomena koja se ne zaboravlja.

Nikica Beljo