Nakon godinu dana, opet na vrhu Vrana
Visoka temperatura u rano jutro, nagovještavala je da će dan biti vrlo vruć, za one koji malo slabije podnose visoke temperature, rekli bismo dan sa saharskom temperaturom. Iako su meteorolzi već više dana najvljivali da će to biti jedan od najtoplijih dana ovoga ljeta, u skladu s najavama, priprema opreme i onoga što će se ponijeti za uspon na Veliki Vran, bile su jasne: tekučine mora biti u dovoljnim količinama, i nešto lagane hrane.
Za razliku od većine dosadašnjih putovanja do Blidinja, ovaj put, izabran je pravac preko Tomislavgrada i Lipe. Za nešto više od sat vremena, polagano se ukazuju obronci vrhova Vran planine, a u nizini, Blidinje jezero kao na dlanu...
Nakon jutarnje kave, izabran je uspon stazom koju su markirali kolege iz „Orlove stine“. Kratkki hod po asfaltu i onda ulazak u gustu borovu šumu koja je odisala svježinom. Ipak, kako je jutro odmicalo, ugodna svježina, lagano se pretvarala u vrućinu, posebno nakon izlaska iz borovine. Ipak, kako je uspon tekao i visina se povećavala, planinski vjetar donio je osvježenje. Dolaskom na Veliki Vran, dočekala nas je ugodna temperatura, „samo“ 23 stupnja... Vrijeme skoro pa idealno. Ipak kako je u nižim dijelovima bila puno viša temperatura, čisti pogled na udaljenije predjele i vrhove, lagano je zaklanjala nekakva izmaglica koja je pojednim vrhovima davala mističan izgled, kao da se nalaze u zemlji Hobbita...
Nakon uobičajenog fotografiranja i nešto duljeg odmora, za spuštanje nazad, izabran je pravac prema Kedžari, koji je protekao brzo. Neki bi rekli, sve što je lijepo, kratko traje.
Nakon dolaska na početnu točku, zamjene odjeće i spremanja opreme, slijedio je zasluženi odmor, uz nezaobilazno hladno točeno pivo, kao što bi Tajnik rekao, neprocjenjiv osjećaj!
Fotografije pogledajte ovdje